Zanimljivosti

Priča o dva zavičaja Šibenik Ključ
FOCHT o pjesnicima kaže:

U odbranu pjesnika koji su i danas tužni, koji je predstavljao puniji i dublji izraz pomjeranja fundamentalne ishodišne pozicije kritike iz sfere društva i njegove ideologije u sferu umjetnosti i njenih imanentnih zakonitosti Suprostavljen tada još aktuelnim kvaziideološkim, u suštini dogmatskim uopštavanjima koja su pitanjem “Otkud melanholična poezija u vedra vremena?” težila da onemoguće prirodni proces oslobađanja poetskog stvaralaštva, Fochtov tekst je sav u teorijskim obzirima, ali iz njega izbija odlučno razgovaranje poetskih sloboda. Focht pokazuje njene razne moguće psihološke i emocionalne izvore da bi zaključio:

I zbog znanja pjesnik može biti nesretan. Sretan je pjesnik koji nije upoznao razorno djelovanje refleksije. Zadovoljan može biti samo ako posjeduje misli koje se bez unutrašnjeg mučenja lako i same od sebe mogu izraziti, ako ne osjeća da je iza tih čarobnih slova preostalo nešto nedorečeno.

I zatim:

Kad je tuga prava, istinska, siguran je znak umjetničke zrelosti i saznanja. Zato bi se moglo reći da je naša savremena poezija još premalo tužna. A s druge strane, doba u kome živimo toliko je bogato da može dozvoliti luksuz od nekoliko stranica izgubljenosti i lutanja. Pjesnici su oduvjek bili tužni, pa zašto da ne budu i danas?

I zatim:

pismo isprike, koje počinje ovako:

Dragi Vinko,
Ispričaj me, molim te što neću moći biti prisutan na osnivačkoj skupštini u Ključu. Želim vam uspješan rad i nek vas čuva vaše dobro srce. Svim Ključanima Katolcima želim Radostan Božić i blagdane, i tim povodom šaljem pjesmu koju vam posvećujem.

Pjesma siromaha

Ja ne znam godinu
kada sam rođen
Ne znam ni mjesec.
Ni noć. Ni dan.
Stog jedino za Božić
Sam sebi kažem:
Sretan mi, Isuse,
Tvoj rođendan!

Od srca!
vaš
Enes Kišević

Sretali se u zdravlju miru i ljepoti

pisano 20. 12. 2009. god.
I zatim:

Alojz Buljan

zid od žbuke
usahle ruke
i prozor
malenoslijep
izvadih čep iz oka
poteče tuga
odlazak
molitva
kroz ruke kaplje nebo
pregršt vode krštenja
čelom dotakni hlad
ostavljam križni put
i zvono i grad
I zatim:

Puškin

Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.
Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je.
Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati.
Navika je s neba nam dana:
zamjena je sreće ona.
Šta je slava? – Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pjesnika.
Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i luđaka
koji su izvanredno lukavi.
Blažen ko u mladosti bješe mlad, blažen ko je na vrijeme sazrio
Čitanje je najbolje učenje.
Paskal

Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore,
na svijetu ne bi bilo ni četvorice prijatelja.
Radoznalost je samo zato da bismo o tome govorili.
Ima ljudi koji lažu samo zato da bi lagali.
Čovjek koji voli jedino samoga sebe ništa ne mrzi
toliko koliko da bude sam.
Postoje samo dvije vrste ljdi: s jedne strane pravednici koji se smatraju griješnicima,
a s druge griješnici koji se smatraju pravednicima.
Kudikamo je bolje znati o svakoj stvari ponešto
nego o jednoj sve.

Dostojevski

Svaka ljubav prolazi a neslaganje zauvjek ostaje.
Nekoga je bolje imati medju neprijateljima nego medju prijateljima.
Tajna čovječijeg života nije u tome da smo živi,
već u tome zašto živi.

Anštajn

Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom,
to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći
to je duže od jednog sata. To je relativnost.
Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti,
pa čak ako to od vas i država traži.
Moj politički ideal je demokracija. Poštujmo svakok čovjeka
kao biće i ne pravimo ni od koga idola.
Mašta je važnija od znanja.

Uredio Vinko Blažević