(Zagreb, Društvo Zagrepčana Kerempuh, 5. siječnja 2011.)
Udruženje Ključana i prijatelja Ključa "Stjepan Tomašević" Ključ
i
Udruga Ključana i prijatelja Ključa "Kralj Stjepan Tomašević" Zagreb
Povodom
Ramazanskog i kurban bajrama svim građanima Ključa i dijaspore širom svijeta najsrdačnije čestitke i želje da blagdane bajramske dočekaju u dobrom zdravlju i u dobrom raspoloženju.
Bajram Šerif Mubarek Olsun
Zbog velike tuge i boli koja je zadesila grad Ključ Udruženje u Ključu i Udruga ključana u Zagrebu otkazuju manifestaciju "Ključani svome gradu" koja je trebala biti u subotu 11. 09. 2010. godine i stim činom ova dva udruženja iskazuju iskrenu sućut obiteljima poginuli djevojaka Balagić i Šistek. U srijedu 08. 09. 2010 na blagdan Male Gospe izgubile su život na putnom pravcu M-5 u Ripačkom klancu iznad Bihaća. U saobraćajnoj nesreći su poginule Meliha Balagić (1987.), njena godinu dana mlađa sestra Aida i Emina Šistek (1987.). Prvog dana Bajrama na vječni počinak ispratili su svoje tri sugrađanke pored članova obitelji, susjeda i prijatelja oprostio se cijeli grad i svi oni koji su imali priliku da upoznaju ove tri uvijek nasmijane djevojke koje su zračile dobrotom. Naime Udruga je organizirala na pomjereni blagdan Male Gospe u subotu 11. 09. 2010. kazališni komad od Kalderona "Veliki svjetski teatar" (poslje mise) u Katoličkoj crkvi sa našim Enesom Kiševićem i Jasminom Novljakovićem. Tu su između ostalog bili župljani iz svih krajeva Hrvatske koji su organizirano došli da uveličaju tu svetkovinu Katoličke ključke župe. Moram da naglasim da je tom prigodom uručena zahvalnica dopresjedniku naše Udruge gospodinu Mati Modriću za humanost. Ohrabruje činjenica da često u tom ratnom vihoru proradi samosvjest pojedinca, i ukaže se svjetlo spasa. Tada svatimo da nismo zaboravljeni, naime to svjetlo spasa za nas Hrvate i većinu Bošnjaka u Ključu bio je Mate Modrić sa činom bojnika iz Nove Gradiške. Organizirao je konvoj i izvlačio svoje sugrađane iz Ključa 07. rujna 1992. godine. Tu su bila još i pojedinačna i grupna izvlačenja iz logora Manjača, bez razlike kojoj su vjeri ili naciji pripadali. Mislim da bi predstavnici vlasti u Ključu trebali udostojiti i dodjeliti tom čovijeku isto tako jednu plaketu ili zahvalnicu. Po jednom već ustaljenom običaju sljedio je svečani ručak u podrumu crkve kojeg organiziraju ova dva udruženja. U Ključ su došli i predstavnici Obrtničke komore iz Šibenika koji su trebali da održe jedan radni sastanak, sa načelnikom općine Ključ.Zbog bolesti načelnika taj sastanak je otkazan. Ali isto tako moram da naglasim da je održan jedan konstruktivan i vrlo važan satanak sa pradstavnicom CLR i dijaspora Ključ Šefikom Murategić. Na kraju bih se zahvalio kao predsjednik Udruženja svim onim koji su finansijski i bilo koji drugi način pomogli da se ova proslava održi.
Dana 8. listopada u sklopu dana mjeseca knjige u podučnoj školi Bilice izveden je kazališni komad od Pedra Calderona de la Barka. U izvedbi velikog hrvatskog glumca i pjesnika Enesa Kiševića i redatelja Jasmina Novljakovića. Radi se o jednom komadu koji je vrlo popularan vani i jako blizak puku. Ovaj tekst osvaja različite vrste publike i nailazi na dobar odabir i kod djece, pa smo ga baš iz tog razloga odabrali, objasnio je Novljaković. Glavni sponzor ovoga događaja u Bilicama bila je Općina Bilice i Udruga ključana i prijatelja Ključa "Kralj Stjepan Tomašević".
Predsjednik Udruženja
Vinko Blažević
Proslava Male Gospe i Ramazanskog Bajrama 2009.
Nije pretjerano reći ako kažem da je Udruga Ključana ove godine krenula vrlo ambiciozno sa manifestacijom sa tri vrlo značajna datuma, pod nazivom “Ključani svome gradu”, koja je bila 12. 09. 2009.godine u kulturnom centru doma kulture u Ključu.
Počet ću kronološkim redom 08.09. proslava “Male Gospe” 15.09. dan oslobođenja općine Ključ i na kraju 20. 09. Ramazanski Bajram. Samim tim događanjima Udruga je dala stvarno puno za tu manifestaciju koja je tradicijonalna i kao takva postala poznata u čitavom Unsko-Sanskom kantonu. Svake godine kao i ove dovedemo nekoliko zvučnih imena iz političko-kulturno-javnog života. Ove godine su nam došli: Generalni konzul Republike Hrvatske u Banja Luci Frano Piplović, dogradonačelnik grada Šibenika Petar Baranović sa suprugom, Nikola Urukalo novinar “Slobodne Dalmacije”iz Šibenika, Ljubo Lovrić predsjednik HKD“Napredak” iz Jajca, predstavnici KLD iz Rešetara, don Ilija Piličić župnik ključke župe, Dinko Škevin pjesnik iz Šibenika i kao domaćini Enes Kišević voditelj kulture u udruzi Ključana, Mate Modrić dopredsjednik Udruge Ključana, i na kraju predsj. Udruge Ključana Vinko Blažević koji je po protokolu poslije svete mise i svečanog ručka u podrumu crkve odveo sve uzvanike na radni sastanak u općinu kod gospodina mag. Osmana Ćehajića načelnika općine Ključ. Načelnik općine je kao domaćin i otvorio izložbu slika slikara iz Rešetara, Šibenika i Ključa u holu doma kulture Ključ.
U cijelovečernjem programu nastupili su:
Arsen Dedić dugogodišnji Enesov prijatelj i prijatelj naše udruge,
Enes Kišević pjesnik i glumac ključanin i jedan od utemeljitelja našeudruge.
Dinko Škevin pjesnik iz Šibenika i član udruge od samog početka,
Erna Imamović iz Zagreba mlada glazbenica i studentica politologije i prava.
Iz ljubavi prema glazbi počela je svirati sestrinu gitaru.
Muhidin Šarić Bosansko-Hercegovački pjesnik i dramski pisac rođen u Ključu živi i radi u Kozarcu.
Ne možemo, a da ne spomenemo voditelja programa Nikolu Urukala gdje je isto tako član naše
Udruge Ključana od samog njenog početka, urednik i voditelj emisije “Kutak za kulturni trenutak” na Šibenskoj televiziji.
HKD “Napredak” iz Jajca osnovano daleke 1902. godine djeluje i radi sa prekidima.
Članovi KLD “Rešetari”koji su se predstavili u slikarstvu i u poeziji pjesnikinje Evica Kralić i Snježana Josipović.
KUD “Ribnik”iz Ribnika koga vodi Marija Mitrović koji već drugu godinu za redom dobija velike simpatije od građana Ključa.
Vera Stanić pjesnikinja iz Knina je nastupila kao gost iznenađenja.I na samome kraju programa nastupio
je KUD “Stari Grad”Ključ koji je stvarno oduševio publiku sa spletom igara iz Vranja, i dobio
je zasluženi epitet “šlag na tortu”.
Napisao Vinko Blažević
Pregled (slijed zbivanja)
U ovom kratkom pregledu može se vidjeti da je suradnja Bošnjaka i Hrvata na vrlo zavidnoj razini, pa stoga mogu reći da međuljudski odnosi služe za primjer. Isto tako je važno spomenuti ključkog župnika Franju Krešića, koji je tijekom cijelog rata ostao sa svojim narodom i doživljavao razne torture, zajedno sa svojim malobrojnim župljanima koji su ostali u Ključu. Kada je došlo do same realizacije i obnove župne crkve i potom njenog posvećenja 2001., sve je krenulo uzlaznom putanjom.
Poslije smrti župnika Krešića došao je mlađi župnik iz Banja Luke, Darko Anušić. I s njegovim dolaskom krenula je i suradnja. Darko je mlađi i liberalniji, lakše je surađivati s njim. Tako je došlo i do same ideje i realizacije proslave blagdana Male Gospe ( zaštitnice naše župe ). Naravno , to je bilo ispočetka malo skromnije, sve do 2007. Te godine krenulo se s idejom o organizaciji kulturno – zabavnog programa, pod nazivom “ Ključani svom gradu “. Mislim da taj naziv ima smisla. Htjelo se potaknuti Ključane koji više ne žive u svom rodnom gradu, da na taj način mogu doći u svoj rodni grad i daju svoj doprinos toj manifestaciji i blagdanu Male Gospe. Tako je to krenulo, kao lavina i nije se dalo zaustaviti. Nedugo zatim dolazi do ideje da se osnuje udruga Ključana. Naišli smo na istomišljenike, pa je stoga je sve bilo lakše.
Kroz sve ovo, dakako, nisam prolazio sam. Tu su cijelo vrijeme bili moji prijatelji i brat Ivica, bez kojih se puno naših zamisli ne bi moglo realizirati. Sam čin osnivanja dogodio se u restoranu Zagrebačke pivovare 8. 12. 2007.
U svemu tom obavljen je ogroman posao oko papirologije, tiskanja iskaznica i svega drugog što je slijedilo. Važnu ulogu u tom poslu odigrao je naš tajnik Žarko Karlušić. S druge strane ja sam bio zaokupiran oko organizacije humanitarnog koncerta u Šibenskom kazalištu. U tom svemu opet ništa ne bih mogao bez mojih prijatelja Dinka Škevina i Nikole Urukala. Određen je i datum održavanja 24. 05. 2008. Godine. U tom datumu ima simbolike, jer 1463. godine je pala Bosna u ropstvo Osmanlija i uhvaćen kralj Stjepan Tomašević.
Jedan od ciljeva tog koncerta je i povezivanje s gradom Šibenikom. Ključani bi voljeli ( naravno i ja ) da se ova dva grada pobratime. Mislim da idemo u tom smijeru, uz potporu naših prijatelja iz Šibenika. Ovaj humanitarni koncert imao je i jednu drugu dimenziju. Sredstva prikupljanja na njemu bila su namjenjena proslavi Male Gospe u Ključu, uz kulturno- zabavni program koji je postao tradicionalan. Na samom koncertu pod nazivom “ Šibenik svom Ključu “ sudjelovali su renomirani umjetnici : Arsen Dedić, Gabi Novak, klapa Maslina, mandolinistica Sanja Vrančić, gitarist Marko Baljkas – Džimi, Ivo Pattiera, Enes Kišević, Dinko Škevin, KUD “ Stari Grad “ iz Ključa, te voditelj programa Nikola Urukalo ( novinar Slobodne Dalmacije ).
Zanimljivo je spomenuti da sudbina ili povijest na određen način povezuju Ključ i Šibenik još od srednjeg vijeka.
Taj podatak zabilježen je i u arhivi Muzeja u Beču. Naime u Ključu je u to doba bilo jako razvijeno zanatstvo i trgovina. Trgovina sjeverozapadne Bosne bila je,među ostalim, usmjerena prema Slitu, Trogiru, Šibeniku i Biogradu. Uglavnom su se izvozili drvni, stočni i zanatski proizvodi. U to vrijeme se, među ostalim, trgovalo i s bijelim robljem s Dalmacijom i Mlečanima. Događali su se napadi i pljačke tih karavana. U takvim događanjima vrlo važnu ulogu odigralo je šibensko zaleđe, točnije Vuk Mandušić. Tako se jednog dana sudbina poigrala i s njim samim. Dakle, porobi Vuk Mandušić jedan karavan misleći da je u njemu blago. U karavanu ne bi blago, nego tristo djevojaka , sve ljepša jedna od druge. Zagleda se sinovac Vuka Mandušića u jednu od najljepših po imenu Rahema, oženi je, te ona pređe na kršćanstvo. I sve preostale djevojke se udaše i ostaše tu živjeti.
Izgleda da je sudbina tako htjela da je i nas danas spojila na neki način. Spojio nas je blagdan Male Gospe i sveti ostatak malobrojnih vjernika koji su ostali u Ključu.
Naravno, ove godine sve je bilo puno bolje i kvalitetnije ako tu još dodamo uglednike kao što su biskup Franjo Komarica, konzul iz Banja Luke Franjo Piplović, te poglavarstva Šibenika, Bilica i Rešetara koji su bili i sudionici programa.
Moramo spomenuti i ostale sudionike, klapu Maslina, Ivu Pattieru, KUD “ Stari Grad “ iz Ključa, KUD “ Ribnik “, HKD “ Napredak “ iz Bihaća, KUD “ Vesele Posavljake “ Bijelo Brdo, te pjesnike Dinka Škevina, Muhidina Šarića, Esmira Salihovića i pjesnike iz Rešetara. Posebno bih istaknuo izložbu likovnih radova slikara iz Ključa, Šibenika i Rešetara, koju je svojim iskrenim govorom otvorio biskup Franjo Komarica.
Ne mogu, a da ne spomenem i intervju što ga je biskup dao za Udrugu Ključana. Citiram :” Mogu vam reći da nosite veliko breme i s tim i odgovornost kad nosite slavno ime poslijednjeg Bosanskog kralja. Vi ste pokazali svoje lice, sad je red da i mi pokažemo svoje. “ Biskup se oduševio našom organizacijom i zajedništvom. “ Ovo što ste danas priredili niste ni svjesni što činite”, rekao nam je. Sretan i ushićen otišao je iz Ključa, a mi smo uvjereni da su tog dana u našem Ključu trebali biti svi europski mediji. Svakako moram spomenuti i načelnika Općine Ključ, koji je organizirao radni sastanak u Općini za uglednike i uvažene goste koji su došli iz Hrvatske da daju svoj doprinos toj proslavi.
Važno je spomenuti da Udruga sprema tiskati knjigu o Općini Ključ. Taj materijal je spreman punih 35.godina, a spremao ga je Fadil Muslimović. Moram pojasniti : mi smo davne 1975. osnovali Društvo Istoričara u restoranu Lovac na Sani, među kojima je bio naš uvaženi Ključanin, kustos muzeja u Zenici, Fikret Ibrahimpašić – Fićo. Za predsjednika tada smo izabrali Fadila Muslimovića. Vrijednim i pedantnim radom on je prikupljao povijesnu građu raspoređena u tri djela : povijesni dio, sakralni objekti, islam i kršćanstvo.
Na samom terenu, kada bi išli, svaki bi detalj zabilježio, izmjerio i nije dao da mu išta promakne, a da ne zabilježi u svoju bilježnicu. Jednostavno rečeno Fadil je bio zaljubljenik svoga Ključa, svoje krajine i svojih prkosnih krajišnika. Kroz cijelu povijest, ratnički život krajišnika učinio ih je buntovnim i spremnim da u svako doba brane svoja prava, slobodu neovisnost svoje krajine i svoje Bosne. Kakvo je stanje bilo u krajini najbolje ilustruju stihovi narodne pjesme:
„Oj krajino krvava haljino,
Krvava si od kad si postala,
S krvlju ručaš, s krvlju večeraš,
Svak krvave žvače zalogaje.
S tebe vazda započinje kavga,
Dosta si majki ucvilila i ljubavnica
u crno zavila.„
Mi članovi Društva Istoričara, koji smo ostali, imamo moralnu obavezu da ta povijesna građa koja je prikupljana preko trideset i pet godina ugleda svjetlo dana. Moram naglasiti da je Fadil Muslimović proglašen počasnim članom naše Udruge na sastanku izvršnog odbora u Ključu 1. 11. 2008.Mi imamo obavezu prema toj povjesnoj građi, pa smo se ozbiljno prihvatili posla i radimo na tom projektu.
Ako sve bude išlo kako nam je obećano, knjigu ćemo predstaviti u Ključu za blagdan Male Gospe, točnije na manifestaciji, „Ključani svome gradu„ u Domu kulture.
I na samome kraju bih završio sa jednim zapisom sa bosanskog stećka:
„Nikad mnogo ne imah,
Nikad ništa ne nesta,
A dijelih."
Taj zapis sa stećka je ujedno i moto naše udruge.
Uredio: predsjednik Udruge Vinko Blažević
Novosti Udruge Ključana
Sastanak izvršnog odbora Udruge "Stjepan Tomašević"
1. studenoga 2008., uoči predstavljanja Kiševićeve knjige pjesama, u dvorani Gradske vijećnice grada Ključa održan je i sastanak Izvršnog odbora naše Udruge, što je zapravo bila priprema za Skupštinu Udruge zakazanu za 14. prosinca 2008. u Zagrebu. Predsjednik Vinko Blažević izvijestio je o aktivnostima Udruge, kao i o njezinom financijskom stanju. Izvršni odbor jednoglasno je prihvatio prijedlog o proglašenju Fadila Muslimovića počasnim članom Udruge Ključana i prijatelja Ključa „Stjepan Tomašević“.
Predstavljena knjiga pjesama
"Voda je moja mati" Enesa Kiševića
U Vijećnici Općine Ključ predstavljena je 1. studenoga 2008. knjiga pjesama „Voda je moja Mati“, Enesa Kiševića. Predstavljanje je organizirala naša Udruga, a Ključani su do posljednjeg mjesta ispunili dvoranu Gradske vijećnice čime su po tko zna koji put potvrdili veliko prijateljstvo s Kiševićem, kao i to koliko vole i duboko poštuju njegovu pisanu riječ. O novoj Kiševićevoj knjizi govorila je prof. Ajša Hadžiahmetović, dok je u programu, koji je vodio novinar Slobodne Dalmacije Nikola Urukalo, kao poseban gost nastupio i pjesnik iz Šibenika Dinko Škevin. U jednosatnom programu najdojmljiviju su bili trenuci kada je sam Kišević govorio svoje stihove, posebice sonet po kojem je njegova knjiga i naslovljena. Knjiga pjesama „Voda je moja Mati“ tiskana je u izdanju zagrebačkog Profil Internationala. Sadržava 64 pjesme u kojima je Kišević, kako je to u svojoj recenziji napisao Ervin Jahić, „spreman podvući konačan račun sa svijetom i spreman zatvoriti vlastitu životnu bilancu“. Jahić također ističe: „Novom knjigom pjesama, a na očitim zasadama ranijih knjiga, Kišević se nedvojbeno učvršćuje kao eminentno duhovan pjesnik eksplicitnih refleksivnih pregnuća, akceleriranih moralističkih poetskih zagovora i navještaja duhovne, ljudske i, u osnovi, davno zaboravljene solidarnosti“.
Ljubiteljima poezije, posebice Kiševićeve, iz zbirke „Voda je moja Mati“ izdvajamo posljednje četiri kitice istoimenog soneta, koji, inače, sadržava šezdeset kitica.
Voda – kažem – i već žeđ bivam i žega.
Ova voda bistra oku tako godi.
Dovoljna je voda, pa da imaš svega.
A što god se rađa, s vodom se rodi.
Je li voda stvarna? I tu je – i nije?
Evo, među prste uhvatit se ne da.
Mira ona nema ni kad se popije.
O, uz vodu ovu, zar postoji bijeda?
Ja sam čovjek jedan sav od kišnih niti.
Al ipak bih rado oblak htio biti,
Malo iznad nogu, krila i peraja -
A dolje se na dnu Sane zrcaliti.
Tako bih lebdio i bdio u biti.
I gledao bih vodu – sve dok ima sjaja.
Skupština Udruge u Zagrebu
U restoranu „K pivovari“ u Zagrebu održana je 14. prosinca 2008. Skupština naše Udruge na kojoj se okupilo oko stotinu naših članova i prijatelja. Na samom početku Skupštine, član Udruge iz Šibenika Nikola Urukalo pročitao je pregled aktivnosti koji je pripremio predsjednik Vinko Blažević.(Cjeloviti tekst može se pročitati u rubrici Udruga pod naslovom Pregled – slijed zbivanja). Blažević je nakon toga podnio financijsko izvješće za 2008., te predložio plan aktivnosti Udruge za 2009. Od ostalih odluka Skupštine izdvajamo promjenu članka 35. Statuta Udruge u koji je unesena nova odredba prema kojoj se pod okriljem Udruge mogu osnivati regionalni klubovi. Također je prihvaćen prijedlog o povećanju broja članova Izvršnog i Nadzornog odbora Udruge s pet na sedam članova.
Nakon Skupštine održano je predstavljanje knjige pjesama „Voda je moja Mati“, Enesa Kiševića. U prigodnom glazbenom programu nastupili su popularni „Kraljevi ulice“, a Kiševićeve stihove govorili su glumica Vlasta Knezović i pjesnikov prijatelj Tomislav Gospodnetić, kojem je Kišević u svojoj zbirci posvetio pjesmu „Tuđa poruka u plavom kaputu iz Verone“. Stihove svoje pjesme „Uje“ interpretirao je članu Udruge i pjesnik iz Šibenika Dinko Škevin.
Skupština, predstavljanje Kiševićeve pjesme i ugodno druženje prijatelja i članova Udruge završeno je zajedničkim svečanim ručkom.
PRIPREMIO: Nikola URUKALO
Prvomajski uranak na starom gradu Ključu 2009. godine
Udruga ključana je ove godine krenula s Prvomajskim urankom na starom gradu. Samim tim činom htjeli smo da na jedan lijep način vratimo davno zaboravljenu tradiciju naših očeva,uz prigodan kulturno-zabavni program.
Samim programom smo krenuli dan ranije sa izložbom slika Seada Krnića u domu kulture, a zabavni dio programa smo ostavili za sam praznik. U zabavnom djelu programa sudjelovali su:naš ključanin pjesnik i glumac Enes Kišević,Dinko Škevin pjesnik iz Šibenika,KUD “Stari Grad “iz Ključa, “Sajo Band”iz Jajca, Sead Krnić kao solist i voditelj programa Nikola Urukalo (novinar Slobodne Dalmacije) iz Šibenika.
Tu su bili ugledni gosti iz Zagreba i Šibenika,članovi udruge i građani,gdje su mogli uz jelo i piće uživati u prirodi i lijepoj zabavi. Sigurno je to da udruga nije u mogućnosti da rješava neke velike projektne zadatke,ali isto tako možemo s pravom reći da naša Udruga ima jaku želju da naš grad Ključ vratimo u kulturne okvire gdje je nekada pripadao. Tu bi nam dobro došla pomoć od Unsko-Sanskog Kantona,Federacije BiH kao i dio općinskih sredstava u rješavanju infrastrukture, Ministarstva Kulture Republike Hrvatske i Međunarodne Zajednice putem donacija i sponzorstva. U tom svemu bi važnu ulogu odigrao naš Enes Kišević jedan od utemeljitelja Udruge Ključana. Iz tih razloga pristupili smo izradi spomenutog projektnog zadatka kako bi se prema datim materijalno financijskim uslovima pristupilo realizaciji ovog projekta u fazama i na taj način stvoriti tabore u pokretačku funkciju savremenih kulturnih, životnih tokova i sportske rekreacije.
Ideja o sanaciji starog grada i stavljanje istog u kulturno-povjesno-turističko i ugostiteljsku funkciju stara je nekoliko decenija,ali zbog nerazvijenosti općine nije moglo doći do realizacije ove ideje. Mi ovim projektom stvaramo poticajne uslove za razvijanje kulture i njenih raznovrsnih sadržaja na području općine. Ovaj spomenik treba da posluži u vaspitno-obrazovanje i estetske ciljeve učenika osnovnih i srednjih škola i ljubitelja starina. Mora se shvatiti da su turizam i kultura komplementarne grane koje potiču razvoj demokracije i slobode kretanja.
Doprinoseći razvoju multietničnosti običaja, tradicije što predstavlja bogastvo ovog kraja. Sam grad Ključ leži na nadmorskoj visini 249-255 metara u izduženoj dolini do dva kilometra. Grad je prepoznatljiv po starom gradu, rijeci Sani i manjem kanjonu Sklop. Ključ je stari bosanski grad po kome je općina dobila ime. I na samom kraju bih završio stihovima hrvatske pjesnikinjeVesne Parun, gdje kao bosansko-hercegovački pjesnici izdaje1948.godine u Brazdi, svoju pjesmu pjevam, a povod je bio omladinska pruga Šamac-Sarajevo.
Ja pjevam zato da ubrzam zoru,
I tkalji jave da pomognem tkati,
I da u pjesmi ko u razgovoru drugima mogu dio srca dati.
I da mi pjesma ko čelična skela
podupre gradnju našeg novog doma.
Uredio: Vinko Blažević
