
FOCHT o pjesnicima kaže:
U odbranu pjesnika koji su i danas tužni, koji je predstavljao puniji i dublji izraz pomjeranja fundamentalne ishodišne pozicije kritike iz sfere društva i njegove ideologije u sferu umjetnosti i njenih imanentnih zakonitosti Suprostavljen tada još aktuelnim kvaziideološkim, u suštini dogmatskim uopštavanjima koja su pitanjem “Otkud melanholična poezija u vedra vremena?” težila da onemoguće prirodni proces oslobađanja poetskog stvaralaštva, Fochtov tekst je sav u teorijskim obzirima, ali iz njega izbija odlučno razgovaranje poetskih sloboda. Focht pokazuje njene razne moguće psihološke i emocionalne izvore da bi zaključio:
I zbog znanja pjesnik može biti nesretan. Sretan je pjesnik koji nije upoznao razorno djelovanje refleksije. Zadovoljan može biti samo ako posjeduje misli koje se bez unutrašnjeg mučenja lako i same od sebe mogu izraziti, ako ne osjeća da je iza tih čarobnih slova preostalo nešto nedorečeno.
I zatim:
Kad je tuga prava, istinska, siguran je znak umjetničke zrelosti i saznanja. Zato bi se moglo reći da je naša savremena poezija još premalo tužna. A s druge strane, doba u kome živimo toliko je bogato da može dozvoliti luksuz od nekoliko stranica izgubljenosti i lutanja. Pjesnici su oduvjek bili tužni, pa zašto da ne budu i danas?
I zatim:
pismo isprike, koje počinje ovako:
Dragi Vinko,
Ispričaj me, molim te što neću moći biti prisutan na osnivačkoj skupštini u Ključu. Želim vam uspješan rad i nek vas čuva vaše dobro srce. Svim Ključanima Katolcima želim Radostan Božić i blagdane, i tim povodom šaljem pjesmu koju vam posvećujem.
Pjesma siromaha
Ja ne znam godinu
kada sam rođen
Ne znam ni mjesec.
Ni noć. Ni dan.
Stog jedino za Božić
Sam sebi kažem:
Sretan mi, Isuse,
Tvoj rođendan!
Od srca!
vaš
Enes Kišević
Sretali se u zdravlju miru i ljepoti
pisano 20. 12. 2009. god.
I zatim:
Alojz Buljan
|
zid od žbuke usahle ruke i prozor malenoslijep izvadih čep iz oka poteče tuga |
odlazak molitva kroz ruke kaplje nebo pregršt vode krštenja čelom dotakni hlad ostavljam križni put i zvono i grad |
I zatim:
Puškin
Što manje ženu volimo, to joj se više sviđamo.
Prezirati ljudski sud nije teško, prezirati vlastiti sud nemoguće je.
Ne prodaje se nadahnuće, ali se rukopis može prodati.
Navika je s neba nam dana:
zamjena je sreće ona.
Šta je slava? - Sjajna zakrpa na trošnoj odjeći pjesnika.
Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i luđaka
koji su izvanredno lukavi.
Blažen ko u mladosti bješe mlad, blažen ko je na vrijeme sazrio
Čitanje je najbolje učenje.
Paskal
Kad bi svi ljudi znali što jedni o drugima govore,
na svijetu ne bi bilo ni četvorice prijatelja.
Radoznalost je samo zato da bismo o tome govorili.
Ima ljudi koji lažu samo zato da bi lagali.
Čovjek koji voli jedino samoga sebe ništa ne mrzi
toliko koliko da bude sam.
Postoje samo dvije vrste ljdi: s jedne strane pravednici koji se smatraju griješnicima,
a s druge griješnici koji se smatraju pravednicima.
Kudikamo je bolje znati o svakoj stvari ponešto
nego o jednoj sve.
Dostojevski
Svaka ljubav prolazi a neslaganje zauvjek ostaje.
Nekoga je bolje imati medju neprijateljima nego medju prijateljima.
Tajna čovječijeg života nije u tome da smo živi,
već u tome zašto živi.
Anštajn
Kad čovjek sjedi jedan sat sa lijepom djevojkom,
to vam se čini kao jedna minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći
to je duže od jednog sata. To je relativnost.
Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti,
pa čak ako to od vas i država traži.
Moj politički ideal je demokracija. Poštujmo svakok čovjeka
kao biće i ne pravimo ni od koga idola.
Mašta je važnija od znanja.
Uredio Vinko Blažević
Enes Kišević
Hrvatski pjesnik i dramski umjetnik.
Rođen je 1. svibnja 1947. god. u Bosanskoj Krupi.
Osnovnu školu i gimnaziju završio u Ključu.
Zajedno s našom Udrugom imao je promociju knjige „Voda je moja mati“ u Ključu i u Zagrebu.
OPORUKA
Kćeri i sinovi moji,
ne dijelite se u kući
koju vam ostavljam,
ona će i poslije vas ostati.
Spomenite se pri obredu
da će još neko iz tih posuda jesti.
Ne dopustite novcu
da bude vrijedniji od vas.
I kad padate u blato,
padajte kao sunce.
Budite dobri prema vodi :
spomenite se Majčine utrobe
koja vas je s vodom donijela.
Spasite zrak svoga tehničkog uma,
jer nema tog izuma
koji će vas naučiti živjeti bez zraka.
Hranite radoznalost
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.
Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraćajte korijenju
kao potoci izvoru svome.
Dotičite svoje riječi rukama.
Ne otuđujte se od prirode.
Činite dobro i njoj i ljudima.
Spomenite se :
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraćate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeđe
ostavljate svijetu.
I ne žalite za mnom
Žalite za mojim neznanjem.
Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.
Enes Kišević
Dinko Škevin
Rođen je 1952. godine u Betini, a živi u Šibeniku.
Pisati je počeo u prvim razredima osnovne škole.
Uz objavljenje zbirke pjesama, također se proslavio suradnjom sa klapom Maslinom i Teutom.
Osim Masline i Teute, Škevinove pjesme danas izvode klapa More, ansambl Bonaca, Berekini, Mišo Kovač, Ibrica Jusić, Vinko Coce i mnogi drugi.
Čest je gost naših okupljanja Udruge kao pjesnik i kao prijatelj.
ŽENA U SRCU
Svaki dan u suton kad umiru sjene
razmišljam o tebi, da li spavaš noću ?
I da li se ikad u snu sjetiš mene
pa titrajem srca zasjeniš samoću.
Lijepo je ovako I neka potraje,
neka tople riječi idilu nam krase
zavijmo u tajnu naše osjećaje
da ih zlobne duše mržnjom ne ugase.
Dva naša plamička oni bi zacijelo
ugasiti bi htjeli kao kišu sušu
nema žena samo zbog požude tijelo
u njemu još ima I srce i dušu.
I to štujem, vjeruj, jer to vam je sveto
i zbog toga mi smo dvije blage zime,
ako sutra možda postanemo ljeto,
u uzdahu mojem čut ćeš svoje ime.
Tada ćemo šapnut samo dvije riječi
i pustiti nek” se na dnu srca skrase
zaviti u tajnu plamičak na svijeći
da ga zlobne duše mržnjom ne ugase.
MARIJA IZ SANSKOG MOSTA
Krenuo sam iz Zagreba
preko Bosne svome kraju,
u kupeu prohladno je
dok kotači kloparaju.
Naspram mene imao sam
suputnika, dragog gosta,
tek na kraju doznah ime-
Marija iz Sanskog Mosta.
Plava kosa, oči plave,
poput mlijeka bijelo lice,
gledala me otvoreno,
a ne sramno, kradomice.
Bez riječi to bješe poziv,
nijemi kontakt dvije sjene,
ne razmišljaj, vrijeme teče,
dođi, sjedni pokraj mene.
Evo tunel, dvoumim se,
sad il“ nikad – hajde kreni,
vlak izlazi iz tunela,
mi sjedimo zagrljeni.
Tunel – svjetlo, tunel – svjetlo
gdje pronaći ljepšu zgodu
već je grudnjak u rukama
hula – hopke su na podu.
U zanosu čudni instikt
k vratima pogled tjera
okrenem se u hodniku
vidim starog konduktera.
Nestao je neprimjetno
k“o da je u nekoj krađi
čuli smo ga s uzdahom
kaže – da sam barem mlađi.
Odjednom se naglo digla,
vlak ulazi u stanicu,
oblači se, češlja kosu,
stavlja puder po svom licu.
Tu silazim, i još nešto,
da nebudem, kaže, prosta,
dovoljno je reći ime
Marija iz Sanskog Mosta.
Otišla je graciozno
ja produžih svome kraju
u kupeu prevruće je
dok kotači kloparaju.
Još omamljen pustih misli
nek je prate, za njom lete,
instiktivno pružih ruku
u džep tražeć” cigarete.
Al nema ih, ničeg nema,
zalud ljutnja, zalud vika,
sve se reklo u tri riječi
ljubav radi novčanika.
Bogu hvala, desilo se,
krivo shvatih dragog gosta,
ljubila je, a i krala
Marija iz Sanskog Mosta.
Esmir Salihović
Rođen je u Ključu 1976. godine.
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Jedan je od najmlađih bosanskohercegovačkih pjesnika za djecu.
DUGA
Prelijepi luk
Od šarenih boja –
Duga je
I moja i tvoja.
Vezena kao najljepši
Stolnjak –
Duga me podsjeća
Na djedov voćnjak.
I dugo se dugom
Igraju ptice –
Pogled na dugu
Raj za sanjalice.
Gore na nebu
Duga sanja
Sve naše snove
I šaputanja.
Muhidin Šarić je bosanskohercegovački pjesnik i dramski pisac.
Rođen u ožujku 1944.godine u Ključu.
Živi i radi u Kozarcu ( BIH ) kao i u Grazu, Austrija.
Od poznatih djela izdvajamo „ Spava li dan u mraku, poezija, Sarajevo, 1976.“, te „ Vuk dobrica, drame, Sarajevo, 1988 “.
GORDIJEV ČVOR
Na raskršću
između tamo i ovamo
zalutali mjesec
noćima pokušava
krivuljom svog noža
presjeći čvor.
Danima sunce
danima kiša i vjetar.
I trešnje cvjetaju
i list sa grana opada
a godine ko trnci
ni ovamo ni tamo
i uzalud samo
u naborima čela
sakupljaju bore.
Mathis Mathisen rođen je 1937.godine.
Jedan je od najpoznatijih norveških pisaca.
Pise poeziju, prozu i drame.
Njegov roman Šandor je nagrađen prestižnom nagradom Sonja Hagemann kao, za tu godinu, najbolji norveški roman za djecu i omladinu.
Alojz Buljan
Rođen je 1961. godine u Ključu ( Ponjir ).
Od 1987. godine živi u Novskoj.
Dosad objavio : “ Anarime ( stihovni anagrami ), Narodno sveučilište Novska 1994.
“Od Zagreba za Beograd – via Sarajevo” ( aforizmi ), Matica hrvatska Novska, 2000.,itd.
VRTLAR
vrtlar
star
šeta
rever
cvjeta
najslađe sam
kroz san svoj
kišom
prozor do uzbuđenja
suncem
raskoš hlada
dnevom
prah njegovih stopa
noću
beskraj blažena sna
vrtlar
star
najdraže sam
ne da
da umre cvijet.
(16. 7. 1982.)
Vlasta Knezović
Rođena 1948.godine.
Glumica, slikarica i pjesnikinja koja je glumila u poznatim filmovima i serijama među kojima su „ Novogodišnja pljačka „serija „ Velo misto“, “ Jauci sa Zmijanja“ , gost u seriji „ Bitange i princeze „i mnoga druga djela.
Tomislav Gospodnetić
On je potomak loze Kotromanića.
Marino Matota
Rođen je 1945. godine.
Nastupao je na pozornicama Dubrovackih ljetnih igara, Splitskog ljeta, HNK u Rijeci, HNK u Varaždinu, te mnogim drugim.
Od poznatih serija , glumio je u "Zauvijek susjedi" , "Zabranjena ljubav",itd.
Monsignor biskup dr. Franjo Komarica je aktualni katolički biskup na području koje pokriva zapadni dio Bosne, sa sjedištem u Banja Luci.
Rođen 1946.godine u selu Novakovići pokraj Banja Luke.
Papa Ivan Pavao II. ga je 28. listopada 1985. imenovao pomoćnim biskupom banjalučkim i naslovnim biskupom biskupije Satafis ( u Africi ), a 1989. nakon služenja Alfreda Pichlera kao biskupa u Banja Luci, Dr. Franjo Komarica proglašen je dijecezanskim biskupom, nasljednikom istoimenog prošlog biskupa.
Monsignor biskup Dr. Franjo Komarica naš je veliki prijatelj koji je čest gost naši okupljanja Udruge i prijatelja Ključana.
Nikola Urukalo - novinar Slobodne Dalmacije
Rođen je 20.lipnja 1955. u Šibeniku.
Po profesiji je novinar. Piše za Slobodnu Dalamciju, Šibenski list, Obrtničke novine, a bio je suradnik i drugih tiskovina u Hrvatskoj. Na lokalnoj TV Šibenik radi kao voditelj i urednik dviju emisija. Urednik je i nekoliko pjesničkih izdanja,a 2004. objavio je i Vodič kroz grad Šibenik.Punih 10 godina voditelj je press službe Dalmatinske šansone u Šibeniku. Voditelj je raznih zabavno-kulturnih i društvenih manifestacija.
Klapa Maslina jedna je od najdugotrajnijh klapa sa šibenskog područja.
Predvođena sjajnim tenorom i solistom klape Brankom Bubicom, klapa je uspjela zadržati mediteranski, dalmatinski stil s viskom razinom interpretacije.
Prepoznatljivi su po pjesmi “Da te mogu pismom zvati “,a naravno i mnogim drugim djelima.
Klapa Maslina je bila naši gost u Šibenskom kazalištu, te naravno u Ključu na proslavi Male Gospe 2008.godine, te ih smatramo čalnovima, a i velikim prijateljima.
Kraljevi Ulice
Grupa Kraljevi ulice nastala je u Zagrebu 1987. godine.
Zajedno s ostalim članovima bili su gosti na Skupštini Udruge u prosincu 2008.godine. u Zagrebu, te isto tako glazbeno poratili program.
Članovi grupe su:
Miran Hadži –Veljković –Hadži
Zlatko Petrović –Pajo
Arsen Dedić
Rođeni Šibenčanin, veliki glazbenik, umjetnik i prijatelj svih Ključana.
Glazbeno poznat po pjesmama „Djevojka iz moga kraja“,“ Amigo“, te mnogim drugim.
Zajedno s njim smo okupili ključane i sve prijatelje u Šibenskom kazalištu 2008 godine, te isto tako planiramo u budućnosti zajedno surađivati.
Pjesma:
LU
jer ja više nemam
ni tebe ni nju
i zapravo nikog
pod nebeskom kapom
al me čuva LU
izgubljena mjesta
ni tamo ni tu
duboko i plitko
postalo je jedno
al me pazi LU
ona nema pojma
nježni dječji vid
ona je bez dojma
kakvi joj je did
sve u čudu gleda
a i ja sam tu
s očima od leda
premorene duše
al me štiti LU
premala da sazna
što je iza zida
ali bit će jednom
sposobna da izda.
Pamtim samo sretne dane
Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one noci
koje sam dijelila s tobom
sanjajuci i ljubeci
Pamtim samo sretne dane
pamtim samo ona jutra
koja bude nasa tijela
zagrljena kao mrtva
Ref.
Ja nisam kao ti, da pamtim samo zlo
ja nisam kao ti, ne mogu to
Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuce
gdje se nasa ljubav krila
samo kano i bespuce
Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla
pamtim samo sretne dane
da bih nasu ljubav spasla
Ref.
Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san
samo onaj koji valja
u lice je upisan
Ivo Pattiera je veliki glazbenik i prijatelj Ključana.
Na okupljanju Ključana i prijatelja Ključa u Šibeniku, Ivo Pattiera je nastupao u Šibenskom kazalištu, te na taj način približio Šibenčane i Ključane na jedan poseban kulturno glazbeni način.
Isto tako, Ivo Pattiera je bio naš gost na proslavi Male Gospe u Ključu, te nastupio zajedno s klapom Maslina u Domu Kulture, Ključ, 2008.godine.
On je naš veliki prijatelj, tako da se naša suradnja zasigurno nastavlja u budućnosti.
Prodji me se
Jos ti nije kasno, jos ti je na vrime
okani se mene, sta ce ti moj svit
ja sam ka i vapor, samo cekam plime
ja sam ka i more, ti si ka i cvit
Dobro su ti rekli, evala im bilo
ne znam di cu s sobom, sta ces mi jos ti
kako da ti recem, moja dobra vilo
znas da sam ka more, nisam ka i svi
Ref.
Prodji me se, pusti sve na miru
prodji me se, nadji drugu miru
prodji me se, viruj svome paru
al' ne viruj nikad moru i mornaru
Prodji me se, pusti sve na miru
prodji me se, nadji drugu miru
prodji me se, viruj svome paru
al' ne viruj nikad, al' ne viruj nikad
al' ne viruj nikad moru i mornaru
Ja sam ka i more, privari i vraga
cut ces grube rici i da si mi draga
viruj kome hoces, viruj svome paru
al' ne viruj nikad moru i mornaru
Ref.
Prodji me se, prodji me se
Borislav Janković
Free International Eco Camp Zelenkovac
Zelenkovac bb, 70266 Podrašnica, Mrkonjić Grad
Republika Srpska
Bosna i Hercegovina
www.zelenkovac.org
Ibro Vučkić – Efta
Jedan od najstarijih Ključana kojeg više nema, živio je oko 100 godina, ali ostalo je puno priča o njemu.
A jedna počinje ovako.
To je bilo u vrijeme kad sve bi moguće, i ništa nemoguće.
Ibro je bio čovjek od zanata, znao je taj zidati furune s petnjacima što bi netko ozidao jedan dan do podne, a on bi to isto zidao jednu eftu.
Pa, s razlogom dobiva taj nadimak, jer je bio veliki meraklija,
sjesti zapaliti lulu i zasvirati na trošnoj šargiji.
Često bi znao uz kahvu pričati o povijesti, napamet bi znao recitirati narodne pjesme, a jedna mu je bila vrlo česta o krajišnicima, a duša mu je bila reći Ma neće ni ovo ovako dugo ostati.
„ Stadoše se kupiti krajišnici.
Otiskoše se dva sužnja niz polje Bilajsko,
Oni Bravsko polje pregaziše,
Kad stigoše Ključu kamenom i
u Ključu konak učiniše u
Turčina, ključkog kapetana.
Kad im sutra danak osvanuo,
a petak se bio progodio,
Svi Ključani došli u džamiju
i tu knjigu bilu pomoliše,
Kapetan im knjigu proučio,
Ključani joj ni nukaet nisu,
Kad vidje Ključki kapetan,
Hajte djeco, dva sužnja nevoljna
ovdi banu nejdandžije nisu
već zdilari, a i čarapari,
zdile stružu, a i pletu čarape.“
Pjesma govori o događaju prije pada Bihaća pod Turke 1593. godine.